Koloristi iz Dubrovnika uz vrlo mlade slikare

Koloristički dijalozi”, izložba u Galeriji Forum, prva je otkako je povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović nakon Antuna Maračića preuzeo dužnost voditelja ove galerije. Treba se nadati da jedina poruka ove izložbe nije: Maračić je imao drukčiji senzibilitet, galerija se sada vraća isključivo tradicionalnim medijima, slikarstvu i kiparstvu. Slikari i kipari, poznato je, i osnovali su svoju, vlastitu galeriju krajem šezdesetih, kako bi oni imali svoju riječ u odabiru izlagača. Odnosno, valja vjerovati da će program biti mnogo više od toga.

Nakon novog realizma i materičnosti kao tema kojima se bavio kao kustos, Gavrilović se ovdje bavi kolorizmom. Doduše, u manjem obimu nego u prethodne dvije izložbe. Riječ je o svojevrsnoj mini-verziji navedene teme. Izloženo je šest slika autora moderne, nastalih od 20-ih do 60-ih godina prošlog stoljeća, posuđenih iz Umjetničke galerije Dubrovnik (svaki je na svoj način vezan uz Dubrovnik, a poznato je iz povijesti umjetnosti koliko je koloristička slikarska scena bila jaka u ovom gradu), te pet djela mlađih suvremenih autora. Nije, dakle, jedan na jedan, no slike su, ipak, postavljene u međuodnose, povijesne i suvremene, kako postavom tako i u popratnom katalogu.

 

Antun Masle: ‘Boce i slike’

Dva su nam suvremena slikara dobro poznata, u više smo navrata pisali o talentiranom Grguru Akrapu. U ovom slučaju izlaže “Noćno lovište II”: u prvom je planu ružičasta golema raža izvađena iz mora (može se čitati i kao geometrijski oblik, ako se ne zna što je na slici), čovjek je prikazan iz profila, pozadinu gradi nijansama zelene. Josip Tirić, pak, izlaže “Žutu kuću”, prizor plamteće kuće, nemir i nelagoda sa slike šire se na promatrača. Ostalo, pak, troje autora, slikari Andrej Tomić, Luka Kušević Radaković te Tara Beata Racz, psihologinja i slikarica, nisu umjetnici koje smo do sada navikli gledati na izložbama istaknutijeg profila.

Ono što rade nije moj “cup of tea”, no tehnički su vješti. Rođeni su devedesetih godina, pa pretpostavljam da je namjera da se afirmiraju i neka nova imena na ovoj, kao i na nadolazećim izložbama. U svakom slučaju, još je rano išta reći o njima, vrlo su mladi, treba ih pratiti.

 Što se međusobnih usporedbi tiče, autora, dakle, iz povijesti umjetnosti i onih suvremenih, najviše vodu drži odnos Grgura Akrapa Ive Vojvodića, čija je slika “Čuvar relikvijara” iz 1957., izdužena crna gotovo giacomettijevska figura čuvara ispred jarke crvene pozadine i crnih rešetki iza kojih stoje relikvije. Manje mogu razumjeti, osim ako nije riječ upravo o suprotnostima, usporedbu smirenog, ugodnog “Pejzaža s dva bora” Marka Rašice s nemirom Tirićeve slike.
Izloženi su i često reproducirana slika Ive Dulčića “Interijer” (i umjetnikova je udovica bila na otvaranju), “Boce i slike” Antuna Masle, “Masline” Ignjata Joba te “Ulica s četiri stabla” Ivana Ettorea.
Izvor: https://www.jutarnji.hr
Administrator

Leave a Comment

back to top