Crtačke tehnike – TUŠ I PERO

Za crtež perom izvorno su se koristila ptičja pera, iz krila guske, purana, gavrana ili labuda. Pero se pripremalo zarezivanjem po dužini (kako bi dobilo oštar

vrh), pa uzdužno kako bi što bolje reagiralo na pritisak. Zbog svoje šupljine pero je moglo u sebi držati tintu, što ga je činilo pogodnim za pisanje i crtanje.

Zatim su načinjena metalna pera, koja danas češće koristimo. Ona imaju također uzdužni prorez za regulaciju debljine linije (jači pritisak ruke izaziva deblji trag, a lakši pritisak tanji trag), a vrh im ovisi o funkciji: kotir-pera (za crtanje kota) imaju oštar vrh, i njih koristimo za rad u razredu; redis-pera imaju krušić za ostavljanje šireg traga; a ato-pera imaju plosnat, zakošen vrh čime dobivamo čas vrlo debele, čas tanke linije, ovisno o smjeru povlačenja.
Crte povučene perom su jasne, oštre i čiste. Ipak, pero je vrlo osjetljivo na rukopis autora, prima njegove drhtaje u uloženu količinu pritiska, pa u karakteru pera nije povlačenje jednoličnih, monotonih linija. Držalo za pero može biti kupljeno, ali moguće je u nužnosti pero jednostavno zalijepiti ljepljivom trakom za neko drvce ili čak olovku. Perom crtamo na tvrđem glatkom papiru kako ga tuš ne bi promočio, i da bi pero glatko klizilo. Smjer povlačenje je obično odozgo nadolje i, ako smo dešnjaci, slijeva na desno. U suprotnom slučaju, pero se zabija u papir. Perom je također moguće i prskati, što se treba činiti oprezno; najbolje je u drugu ruku uzeti nešto tvrdo, olovku npr., staviti je nisko nad papir i po njoj kuckati perom. Gradacijom gustoće crta i točaka možemo stvarati kontraste, grafičku modelaciju, strukturne i teksturne crte.

Tuš i pero
Rembrandt Harmenzs van Rijn
Tuš i pero
back to top